i plačamo li preskupo njegovo rješenje?!
Postoji razlog zašto znanstvenici svakodnevno lome vijuge kako bi razvili tehnologije koje će zamijeniti našu ovisnost o nafti. Obzirom na to da Zemlja više ne proizvodi dinosaure, ljigavi crni nusproizvod njihovog nasilnog istrebljenja je ograničen, a nas neprestano upozoravaju da je dan kada ćemo početi ubijati susjede kako bi isisali zadnju kap benzina iz njihovog rezervoara zastrašujuće blizu. Jeli tako?
U stvari – nije tako!
Svako malo naletjet ćete na nekoga tko tvrdi da je sve to napuhana lažna kriza jer po nekim procjenama imamo nafte za još par stoljeća. I nisu u krivu kad to kažu. Al nisu niti u pravu.
Dakle – svijetu ne ponestaje nafte – nije to ni blizu. Ono što svijetu ponestaje je – jeftina nafta.
Razlog zašto lako paničimo zbog moguće nestašice je što neprestano raspravljamo o nafti za koju znamo – umjesto o nafti koja postoji. Oni što govore o skorašnjem kraju eksploatacije – govore o izvorima koje već eksploatiraju. I u pravu su. Nafte koju sada vadimo iz zemlje ima još otprilike 1,3 biliona barela, zvuči puno, ali ako znate da godišnje trošimo oko 30 milijardi barela – lagana matematika govori da će postojeći konvencionalni izvori presušiti za circa 40 godina – i to ne uzimajući u obzir da broj automobila na cesti svaki dan raste – budući da su Kinezi zaključili da su bicikli u stvari bez veze.
Ali onda – tu je nafta koju još nismo našli – a tu su i što je još i važnije nekonvencionalni izvori. Naftni škriljevac je – laički rečeno (budući da to drugačije i ne znamo objasniti) – u stvari nafta komprimirana, utisnuta u neku vrstu kamena iz koje ju je živa muka izvući, pa onda naftni pijesak – ima toga više nego dosta – ali je cijena njenog izvlačenja u tri riječi – ti i ženavišenećeteićinaposaosvakusvomeautuvozitićetesesatridrugasusjeištedjetibenzin!
Zahvaljujući novim načinima i tehnologijama, četiri države danas imaju pravi naftni boom – u proizvodnji naravno (nedajbože drugog buma). U Brazilu, U.S., Kanadi i Iraku nekad nedostupni izvori nafte danas povraćaju crnu dinoladu kao nikada prije. Procesi kao što je hidrauličko lomljenje (hydroflacking) toliko su efikasni u oslobađanju prethodno neotkrivene nafte da se smatra da će U.S. do 2020. postati najveći svjetski proizvođač nafte.
Ova nafta doduše ne samo da je vrlo skupa – već je i prljava. Tako dobivanje nafte iz pijeska i kamena nije neka sreća jer uzrokuje velike ekološke probleme, troši ogromne količine vode i otpušta tone toksičnih plinova u atmosferu – a da i ne spominjemo potrošnju energije potrebne za funkcioniranje cijelog procesa.
Enivej… svako zlo za neko dobro, pa bi se hotelski magovi uskoro mogli spasiti (ili nas) i umjesto da za siću kupuju i betoniraju zemlju na prekrasnoj nam Hrvatskoj obali – uskoro će moći za još manju siću kupovati napuštene naftne platforme i pretvarati ih u luksuzna odmarališta koja će nam onda prodavati i skuplje no što su nam njihovi prethodni vlasnici prodavali naftu.
I tako, dok hotelski magovi još uvijek kupuju zemlju za siću a prije no što oni naftni počnu bušiti duž malo prije spomenute prekrasne nam Hrvatske obale – što kažete na nezaboravni godišnji na naftnoj platform usred oceana – dok si ga još možda možete priuštiti???
