Poznati francuski krajobrazni arhitekt Andre Le Notre uredio je ove vrtove jugozapadno od Pariza još u 17. stoljeću na zahtjev Luja XIV. Kralj Sunca želio je da naglase veličanstvenost njegove palače u Versaillesu, koja je već sama po sebi bila spomenik njegovoj vladavini. Le Notreova ideja bila je da se vrtovi protežu od istoka prema zapadu sljedeći sunčevu putanju a i glavna tema cijeloga vrta koji se proteže na 101 hektaru bila je Sunce kako bi se veličala slava samog Kralja Sunca.
Temperate House je najveći viktorijanski staklenik na svijetu, Bonsai House udomljuje drveće starije od 150 godina a ispod staklenog krova Palm House unutar 10 različitih klimatskih zona rastu i baobab stabla i orhideje vanilije. Ovaj botanički vrt udaljen svega 16 kilometara od Londona, proteže se na 132 hektara i ukoliko Vam dosade galerije, muzeji i šoping u Londonu a spremni ste izdvojiti 30 £ za ulaznicu – ovo je odličan izbor za poludnevni ili čak cjelodnevni izlet.
Vrtovi i Grand Palladian villa u Powerscourty, južno od Dublina, dizajnirani su u 18. stoljeću i protežu se na 19 hektara. Parcele, vodopadi, parkovi, vrtovi, paviljoni i prekrasni drvoredi inspirirani su talijanskom renesansom i vrtovima Francuske i Njemačke. Padajuće terase i strogi oblici prošarani su šetnicama i okruženi nježnom ljepotom Wicklow planine.
Butchartovi vrtovi su odličan primjer uspješnog projekta meliorizacije. Tvrtka Portland Cement, godinama je koristila i iskapala ovo zemljište i do 1904. godine iscrpila iz njega sve što je mogla i trebala. Tada je Jennie Butchart, žena vlasnika kompanije odlučila ispuniti prostor zemljom s obližnjih farmi. Njena ideja je zaživjela i narasla u prekrasne vrtove koji se protežu na 22 hektara i dom su za više od 700 biljaka koje cvjetaju od ožujka do studenog.
Kardinal d´Este, sin Lukrecije Borgie, 1550. godine odlučio je život Tivolija učiniti podnošljivim, pretvarajući trošni Benediktinski samostan u simpatičnu villu – Villu d´Este. Njegova ideja rezultirala je jednim od najfascinantnijih vrtova i kompleksa fontani u svijetu. Među najčarobnijima su Fontana del Bicchierone, Rometta fontana i Avenue of the Hundred Fontana. U izgradnji kompleksa kardinal je doduše koristio mramor iz kompleksa Ville Adriane, koja mu je usput budi rečeno i bila uzor pri izgradnji nove vile, pa je gradeći jedno – donekle uništio drugo remek dijelo.
U ranim 1900-im, Beatrice Ephrussi, barunica Rothschild izgradila je rozu villu u venecijanskom stilu i okružila je prekrasnim vrtovima. Staze vrludaju kroz sedam tematskih vrtova a fokus je na centralnom bazenu, fontanama i Hramu ljubavi koji je replika Trianona u Versaillesu. Zatim je tu i Provençal garden ispunjen stablima maslina i lavandom, lapidarij u kojem su smještene skulpture prevelike da bi bile izložene u kući i uz to i Španjolski, Japanski, Florentinski i egzotični vrtovi.
Za englesku aristokraciju u 18. stoljeću stvari su bile vrlo jednostavne – što klasičnije – to bolje! Stourhead je najbolji primjer aristokratske fascinacije prošlošću. Henry Hoare II ukrasio je vrtove svojeg Wilshire posjeda replikama klasičnih građevina kao što su Pantheon i Apolonov hram.
Dizajniran za vrijeme Song dinastije od 10-13. stoljeća vrtovi gospodara mreže sa svojim paviljonima, dvoranama, muzičkim sobama, dopadljivim bambusovim lugovima i vodenicama pravi je primjer prirodne harmonije. Centralni dio je poseban svijet unutar samoga vrta, isklesane planine žutog kamena zajedno s pečinama i mostićem sugerirajućeg imena Leading to quietude (Prema tišini) što preko ribnjaka vodi u maleni paviljon u centru parka.
Frederick II. Veliki u Potsdamu pored Berlina izgradio je sredinom 18. stoljeća palaču Sanssouci. Ovu palaču smatraju njemačkim rivalom francuskom Versaillesu. Frederik je palaču izgradio kako bi se mogao opustiti daleko od pompe i ceremonija Berilnskog dvora. To je naglašeno i samim imenom palače: na francuskom sans souci znači “bez briga” ili “bezbrižno”.